Kvantna zapletenost i psihi?ka sinkronicitet

Mnoga su se stoljeća izvansenzorna opažanja slična telepatiji, predznacima budućnosti i vidovitosti smatrala lažnim maštarijama, iluzijama ili izumima.

Materijalistički pristup koji prevladava u znanstvenim krugovima apriori negira bilo kakvu "duhovnu" stvarnost. Razlog je taj što se ove stvarnosti ne mogu provjeriti u laboratoriju.

Unatoč tome, svi su ljudi imali neko iskustvo slično onome što ga niječe znanost. Primjerice, možemo se sjetiti neobjašnjivih događaja, predznaka budućih događaja ili snova koji se ostvaruju.

Često smo imali koristi od ovih iskustava. To pokazuje da to nisu bila iluzorna iskustva.

Te pojave nisu rijetke i pogađaju sve. Neki su znanstvenici, obdareniji otvorenijeg uma, željeli riješiti problem znanstveno. Pitali su se postoji li način da se razumiju ekstrasenzorna iskustva bez pribjegavanja okultizmu, mitologiji ili pseudo-religijskoj filozofiji. Knjiga iznosi iskustva ovih istraživača.

Sada se konačno pojavljuju dokazi koji znanstveno pokazuju postojanje višeg nivoa svijesti.

Postoji "kolektivni um" koji sadrži ideje i misli zajedničke čitavom čovječanstvu. Ovo je psihički kozmos, koji možemo koristiti u svoju korist. Iz ovog kozmosa primamo signale i informacije.

Godine 1980. eksperimentalno je potvrđeno "kvantno zapletanje".

Ovo svojstvo tipično je za elementarne čestice.

Sve čestice (atomi, elektroni, fotoni) mogu međusobno komunicirati bez trpljenja ograničenja prostora i vremena.

To se oštro suprotstavlja pretpostavkama materijalističkog gledišta.

Komunikacija između elementarnih čestica događa se u dimenziji koja nije podložna poznatim zakonima fizike. Ova se dimenzija može usporediti s "Univerzalnim umom".

Eksperimenti "Projekta globalne svijesti" provedeni na Sveučilištu Princeton nesumnjivo su pokazali postojanje svjetske svijesti.

Knjiga opisuje takozvanu teoriju "kolektivne podsvijesti" koju je razvio poznati psihoterapeut Carl Gustav Jung. Jungova teorija vrlo je slična neoplatonskom konceptu "Anima mundi". Te su teorije potvrđene u predviđanjima kvantne fizike, koja su razvili ugledni znanstvenici i nobelovci.

Kvantna fizika dokumentira postojanje razine koja se naziva "nelokalna". Na ovoj razini, elementarne čestice, unatoč tome što ih razdvajaju ogromne udaljenosti, znaju sve jedna o drugoj i ponašaju se kao da su jedno.

Iz materijalističke vizije svemira koja se u potpunosti temelji na slučajno agregiranoj materiji, čovječanstvo se kreće prema novom načinu razumijevanja stvarnosti, gdje materija i psiha koegzistiraju i integriraju se.

Dok klasična fizika ostaje dominantna u svijetu, a osjetilno je uočljiva, pojavljuju se nove razine stvarnosti s psihičkim sadržajima.

Na kvantnoj razini klasična fizika više ne vrijedi. Materijalni dio kozmosa sam ne uspijeva izvršiti svoju funkciju. Potrebna je psihička dimenzija, odnosno viša razina, razina nelokalnosti.

 Na ovoj razini cijeli svemir postaje jedno. Više nije napravljen od materije već od energije i informacija, a koordinira ga sila harmonije bez koje bi postojao samo kaos.

U najskrivenijim razinama stvarnosti materija ne može bez psihe. Slično tome, psihi je potreban materijalni dio da bi se izrazila.

Ta svijest prati čovječanstvo prema novom evolucijskom skoku, nakon čega će materijalistička prevlast prestati.

Uspostavit će se doba suradnje psihe i materije. Pojave koje se sada negiraju, poput ekstrasenzornih percepcija, postat će nasljedstvo uobičajene upotrebe u svakodnevnom životu.