U pohvalu sjene

Ljepota se ne nalazi u samoj stvari, nego u uzorcima sjena, u svjetlu i tami, koje nastaju kad se jedno postavi nasuprot drugom. Da nema sjene, ne bi bilo ni ljepote. U pohvalu sjene  poetična je oda  tradicionalnoj japanskoj estetici. U slobodnom, razigranom luku, od arhitekture do kazališta nō, od kuhinje do rasvjete, Tanizaki nas uči vidjeti ljepotu u potamnjelom metalu, dostojanstvenost u neglaziranoj keramici, prvenstvo organskih materijala koji svjedoče o dodiru ljudskih ruku. Ujedno je i začudno proročanska: nježno upozorava na opasnost od retuširane savršenosti i podsjeća da previše svjetla može onečistiti naš prirodni svijet.Esej o tajanstvenom i tihom svijetu tame i sjena svrstava se među najznačajnije i najljepše stranice japanske književnosti, ovdje u prijevodu pjesnika Voje Šindolića. O autoru Junichiro Tanizaki  (1886.–1965.) jedan je od najznačajnijih japanskih književnika 20. stoljeća. Rođen u Tokiju, rano se zainteresirao za kazalište i tradicionalnu japansku umjetnost, što je snažno obilježilo njegovo stvaralaštvo. U djelima se neprestano bavio temama seksualnosti, ženske ljepote, strasti i moralnih proturječja, često pod utjecajem zapadne dekadencije, a kasnije sve više japanske tradicije. Prekretnicu predstavlja potres 1923., nakon kojeg se okreće klasičnoj japanskoj kulturi. Njegovo estetsko remek-djelo  U pohvalu sjene  te romani  Sestre Makioka, Ključ  i  Dnevnik ludog starca  svrstavaju ga među najutjecajnije i najprevođenije japanske pisce.